Tekst pesme
Macka - Ibrica Jusic 

U gradu, nije vazno ime, u praznoj sobi, kaze prica,
I usred ljeta, usred zime, ja vidim tuznoga mladica.
On zivi sam i ko' zanesen, u svome svjetu od papira.
A vani sunce, kisa, jesen, a vani vergl nesto svira.

No, jednog dana sum kraj vrata, to neko nezvan uci zeli.
U njegov zivot poput tata, da njegovu samocu deli.
A vani zima, vani snjezi, i pored praga macka lezi.
On pruza ruke ko' da sanja, a vani zora svjetlost danja.

I u tom casu, u tom trenu, pred sobom vidje nagu zenu.
I on joj rece"budi moja" a ona kaze "ja sam tvoja".
I sve sto ima , mladic skupi i stavi trgovcu na vagu.
Da prstenje od zlata kupi i haljinu za svoju dragu.

Da zlato zeli, al ne haje, za skromnu halju sto joj daje.
I tuzni mladic, svako vece, u novu kradju opet krece.
Jer on je zeli, on je ljubi, i volio bi da je mazi.
Al' zna da svoju ljubav gubi, bez darova i ruku praznih.

I resi mladic, jos ove noci, u zadnju kradju on ce poci.
I u zoru se mladic vrati, da strasnim novcem ljubav plati.

I donese joj dragi kamen u svijetu najljepsi od sviju.
U kom se kao jedan plamen, sve vatre ovog svijeta kriju.
I vidje zena ruke pruza i ljubi kamen kao muza.
I kao sto njega nikad nije uz tijelo hladan kamen grije.

I dok se njemu lice grci, u sobu udje mis i trci.
I kao macka skoci zena na plijen se baci istog trena.
I stize ga a njeni zubi, vec traze meso koje pece.
I zeni koju mladic ljubi, sa kuta usne krv potece.

U strahu mladic oci sklopi, te strasne slike neka odu.
On vidje ladju sto se topi, i svoju ljubav na tom brodu.
A kada opet nadje snage, on digne vedje zene nema.
I tada mjesto svoje drage, on vidje macku kako drijema.

Kroz prozor udje svjetlost danja, on pruza ruke ko' da sanja.
Sad opet samo macku ima a vani studen, snijeg i zima.