Tekst
Zvona moga grada - Vice Vukov 

Zvonila su za oluje, zvonila su za vincanja
Zvonila su za zivote i za zadnja putovanja
Kao neka vjecna glazba nase slave, naseg jada
Zvonila su od davnina stara zvona moga grada

Boga su i ljude zvala za trabakul koji tone
Zvonila su zvonila su za gromace i balkone
Skupljala su nase ladje kao tice svoga gnijezda
Ko da srce majke kuca u zvoniku ispod zvijezda

Dok spavaju stare luke i treperi plavi svod
Zvonici su kao ruke koje prate bijeli brod
U kamenu nema neba covjek prodje tezak put
Al su jednom kad ih treba stara zvona opet tu

Pricaju nam nasu povijest brizno kao otac sinu
U veceri kao ova izlila su svu toplinu
Kao neka vjecna glazba kolijevki i kolonada
Slusajte ih kako zvone stara zvona moga gradaa