Tekst
Sto je nebu dan - Zlatko Pejakovic 

Znam da ce dugo jos gorijeti nocas
Svijetla na prozoru djetinjstva mog
A iza okna ces plakati, mama
Sto sin tvoj opet napusta dom.

Znam da ces jos dugo gledati u tamu
Pitat zasto me odnosi noc
I zasto tuznu te ostavljam samu
Zasto sam opet sam morao poc

Obrisi te suze, mama
I nasmijesi se jos sinu svom
Gdje kod bio, mama, ja daleko
U svom srcu nosim tebe i nas dom.

Znam da tako je moralo biti
Jer svaki rastanak donosi bol
Suvisne rijeci su tad u tom trenu
Rijeci kad idem u hladnu noc.

Trazim od tebe da sakrijes suze
Dok tople brisem jos sa lica svog
A negdje ceka me sad druga zena
Smijeh dragi djeciji i novi dom.

Tamo gdje se plavi dan,
Tamo moja draga odlazi
Svakom svrati, svakog pozdravi
Samo meni jos ne dolazi.

Sto je nebu dan, sto je noci zvijezda sjajna
Draga sto je srcu mila tajna, to si meni ti.
To si meni ti,cujes li

Kazu lijepa je ko cvijet
Na majcinu dusu mirise
Svi bi da je za se uberu,
Ali ja bi od svih najvise.