Tekst
Danijela - Zlatni Dukati 

Moj dunave lutalico reci meni ti
Da li covjek moze birat kog ce voljeti
I to dode kako dode pa te razvali
Ne moze tu nitko od nas nista mijenjati

Moj dunave prijatelju priznat cu ti sve
Vjeruj lakse bi mi bilo kad ne bi bilo nje
Svaku noc mi u san doðe s njom se probudim
Pa neka i umrem samo da ju poljubim

Evo dat cu sve sto imam, konje, dukate
Dat cu i svoj dio stare sume hrastove
Sablju sto je s ruskog fronta dida donio
I maramu koju je u pesti kupio
Dat cu ako treba i svoju dusu cijelu
Samo da poljubim danijelu

Moj dunave kad bi barem meni priznao
Koliko si svojom vodom tajni odnio
Dal da i ja s tobom krenem da l' da pobjegnem
Jer ja volim samo onu koju ne smijem